❞ كتاب Dali je neznanje opravdanje ❝ ⏤ Abdulaziz b Abdullah b Baz Muhammed b Salih el Usejmin

Hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom,
Samilosnom! Neka je mir i blagoslov Boåiji na Muhammeda, njegovu
þasnu porodicu, i na njegove þasne ashabe, i na sve one koji slijede
njegove stope i put do Sudnjega Dana!

Smatram i odgovorno tvrdim da je ãejh Muhammed b. Abdul-
Wehab rhm. na puno mjesta kroz svoja djela, neznanje (dåehl), isticao i

smatrao dovoljnim kao opravdanje (’uzr), izuzev u sluþaju kada osoba
namjerno izbjegava poduku i uþenje kao npr. da þuje za rijeþi istine, ali
se na njih ne osvrüe, niti se na njih obazire, niti im pridaje paånje, niti o
tim rijeþima razmiãlja...
U ovakvom sluþaju se dotiþna osoba ne moåe opravdati neznanjem!
Jedne prilike je Muhamed b. Abdul-Vehhab rhm., upitan o tome ãta
su razlozi, i koja su to djela, zbog kojih se, protivu njihova poþinitelja,
treba boriti sabljom, i koji su to postupci koji þovjeka izvode iz vjere, pa
je odgovorio:
“Islam se sastoji od pet sastavnih dijelova (ruknova). Prvi
dio Islama je oþitovanje vjere (ãehadet), a potom slijede ostala
þetri dijela Islama (namaz, post, zekat, hadåGå). âto se navedena
þetri dijela Islama tiþe – ako þovjek svojim srcem i jezikom
potvrdi njihovu obaveznost, a ne bude ih svojim udovima
(tijelom), obavljao, iz nemara ili lijenosti, mi, i ako budemo takvu
osobu osudili na smrtnu kaznu, neüemo je proglasiti nevjernikom,
samo zbog toga ãto neko djelo ne izvrãava ili ne obavlja!
8þenjaci ehli-sunneta vel-dåema’ata nisu sloåni, niti su
jedinstveni u stavu kada je u pitanju status osobe koja potvrÿuje
obaveznost navedena þetri rukna Islama (namaz, post, zekat,
hadåGå), i ne negira propisanost istih, ali ih iz lijenosti ili nemara
neobavlja. Zato, mi neüemo proglaãavati nevjernicima (tekfir), niti
üemo pojedinca ili grupu izvoditi iz vjere, sve dok ne urade
(ne)djelo oko kojeg postoji koncenzus (idåma’) meÿ’ islamskom
ulemom da takav postupak izvodi svog poþinitelja iz vjere – kao
ãto je to sluþaj sa ãehadetom!
ýak i takvu osobu neüemo proglaãavati nevjernikom sve dok
je ne upoznamo sa propisom i stavom po odreÿenom pitanju.
Kada odreÿena osoba bude upoznata sa propisom, i podrobno ga
shvati, pa, i poslije toga, ga ne prihvati i odbije ga, tada üe se na
nju odnositi propisi tekfira, i tada üe se osoba okfalifikovati kao
nevjernik (kafir)!

 Neznanje stvari vjere i pitanja šerijata upućuje na niski stepen neznalice i krnjavost imana, shodno njegovu džehlu, a džehl je uopćeno jedan od prepreka tekfirenja pojedinca, jer je iman u jakoj vezi sa znanjem, a postojanje znanja kod vjernika je šart od šartova imana, stim da dužnosti insana ne stupaju na snagu uz džehl.