❞ كتاب Istinita kazivanja o životopisu scaron ehida Husejna sina Alijina ❝ ⏤ محمد سالم الخضر

Hvala neka je Allahu, Koji istinsku hvalu i pohvalu zasluţuje, i neka
je salavat i selam na Njegovog roba i poslanika Muhammeda, kojeg je poslao
da poput svjetiljke osvijetli put, i na njegovu porodicu od koje je odstranio
svaku nevaljaštinu, učinivši ih čednim i časnim. A selam i na njegove ashabe,
prvake blagoslovljene, i na sve one koji su ih slijedili i koji će ih slijediti u
dobru sve do Sudnjeg dana.
Neću kriti da mi je pero zastajalo nad veličinom ličnosti kakva je bio
Husejn, r.a., oko kojeg se veţu vaţne i osjetljive činjenice, i kod koga su se
sastali nada i radost s nevoljom i tugom. Nalazimo se pred čovjekom o kojem
se govori da je izabrao opziciju kako bi isprovocirao smutnju, kako te neki
proizvoljno misle, ali je on ustvari bio obmanut od strane ljudi koji su ga
traţili da im doĎe, a kada je to učinio, izdali su ga i predali zajedničkom
neprijatelju. Rekao im je tada: ”Nisam vam došao dok mi nisu došle vaše
poruke i pozivi, pa ako smatrate drugačije od onoga što se mi pisali, vratit ću
se,” ali, sudbina je pretekla Husejna, da ih nije stigao ni osuditi za izdaju.
Naravno, kazujući o Husejnu, r.a., ne moţemo a da ne govorimo o
dogaĎaju na Kerbeli, ali zadrţati se samo na tome slučaju značilo bi napraviti
veliki preskok u njegovom bogatom ţivotopisu.
Husejn kojeg ţelimo pobliţe upoznati pripadnik je Ehli-bejta i
ashab, odgajali su ga Poslanik, s.a.v.s., i Alija, r.a., a dovoljno mu je časti što
je bio rod i bliski ashab Allahovog Poslanika.
Djelo koje je pred vama sadrţi dijelove jedinstvene naučne
vrijednosti koje su rad dr. Muhammeda ibn Abdulhadija eš-Šejbanija, autora
većine poglavlja iz knjige. Ustvari, pored mojih dodataka, dr. Eš-Šejbani je
napisao drugi dio sa podnaslovom: Stavovi opzicije u doba Jezida ibn
Muavije. Molim Allaha da ga nagradi divnom nagradom na oba svijeta.
U prvom dijelu, čije je retke napisalo moje pero onoliko koliko je
umjelo i moglo, kazujemo o imamu Husejnu kroz njegove osobine,
upoznavajući se sa njegovim svojstvima i moralom. Molim Allaha da to
primi od mene i da mi podari iskrnenost, nadajući se njegovoj najljepšoj
nagradi.
Iskoristit ću priliku i zahvati ovdje braći iz Centra za istraţivanja i
naučni rad, koja nisu ţalila truda da ova knjiga u najljepšoj formi i sadrţaju
ugleda svjetlo dana, kroz savjete, sugestije, korekturu i recenziju.
Allah ih za nas i za sve muslimane nagradio najboljom nagradom, i
sve nas zajedno sastavio s prvakom poslanika, s.a.v.s., u vječnom Dţennetu.
Allahu, amin! I hvala neka je Allahu Gospodaru svjetova.

Husejn1
je sin Alije, r.a., ibn Ebi Taliba el-Hašimija el-Kurešija,
majka mu je Fatima, r.a., tako da je on unuk2 Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i
njegov bosiljak na dunjaluku. Imao je nadimak Ebu Abdullah3
.

Zehebi ga je ovao opisao: ”Bio je plemenit i savršen imam, unuk
Allahovog Poslanik, s.a.v.s., njegov miljenik i bosiljak na dunjaluku, otac
Abdullahov, sin vladara pravovjernih Ebu Hasana Alije ibn Ebi Taliba ibn
Abdulmuttaliba.”
4
A hafiz Ebu Nuajm ovako je rekao o njemu: ”Ebu Abdullah Hasan
ibn Alija ibn Ebi Talib, bosiljak Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji mu je
proučio ezan na uho kada se rodio, najviše je njemu sličio. On je prvak meĎu
dţennetskim mladićima, bio je peti ispod Poslanikovog ogrtača5
, sin je
prvakinje meĎu ţenama, otac mu je onaj koji će odvraćati nevaljalce od
Poslanikovog vrela, amidţa mu je Zul-dţenahajn6

, učen je u svjetlu
vjerovjesništva, ponikao je u srcu islama i odgojen je u okrilju imana.”
7

RoĎenje
RoĎen je 5. mjeseca šabana, četvrte godine po Hidţri, shodno
najraširenijem predanju, u Poslanikovom, s.a.v.s., gradu Medini.8
A rodio se nakon svoga brata Hasana nakon deset ili jedanaest
mjeseci, naime El-Vakidi navodi: ”Fatima je nakon što je rodila Hasana, za
pedesetak dana zatrudnjela sa Husejnom.”
9

Katade opet navodi sljedeće: ”Husejn se rodio godinu dana i deset
mjeseci nakon Hasana, a bilo je prošlo pet i po godina od Hidţre.”
1

1 Na arapskom: El-Husejn.
2 Ar.: sibt, a znači: dijete od sinova, ili po nekima dijete od kćeri, a Ez-Zubejdi smatra da je
dijete od djece, tj. unuk. (Tadţul-a'rus, 3/93.)
3 Et-Tarihul-kebir, 2/381, Buhari, Es-Sikat, 3/68, Ibn Hiban, Ma'rifetul-sahabe, 2/9, Ibn
Nuajm, El-Istia'b, 184, Ibn Abdulberr, El-Mu'dţemul-kebir, 3/94, Taberani, Tarihul-islam,
3/93, Zehebi.

Sijeru ea'lami en-nubela, 3/280, Zehebi.

Iz poznatog hadisa el-kisa', tj. hadisa o ogrtaču kojim je Poslanik, s.a.v.s., pokrio sebe,
Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna, te rekao da su pripadnici Ehli-bejta. (Op. prev.)
6 Vlasnik dva krila (u Dţennetu), tako ga je Poslanik, s.a.v.s., nazvao. (Op. prev.)
7 Ma'rifetus-sahabe, 2/661.
8 El-Isabe, 2/547, El-Istia'b, 184.
9 El-Istia'b, 184.
10 Ibid.

-

Taberani i Ibn Asakir biljeţe predanje od Dţafera ibn Muhammeda
es-Sadika, koji prenosi da je njegov otac El-Bakir rekao: ”Nije nakon roĎenja
Hasana i začeća Husejna prošlo osim koliko traje postporoĎajni period.”
1
Ovo je hafiz Ibn Hadţer prokomentirao sljedećim riječima: ”Vjerovatno je
Fatima rodila Husejna noseći ga deset mjeseci ili joj se oduţio period nifasa
(postporoĎaja) dva mjeseca.”

Vjerovjesnikova s.a.v.s. pažnja prema Husejnu r.a.
Sigurno je nemjerljiva čast to što mu je djed Muhammed, s.a.v.s., a
nena Hadidţa, r.a., otac Alija, r.a., majka Fatima, r.a., i brat Hasan.
Naravno, najveća mu je čast njegova rodbinska veza s poslanikom
Muhammedom, s.a.v.s., koji je prema Husejnu i njegovom bratu Hasanu
iskazivao posebnu paţnju i ljubav.
Da bi opisali različite situacije u kojima se mogla vidjeti ovakva
paţnja, pogledat ćemo na trenutke u siru Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koja
kazuje o njegovim osjećajima u radosti i u tuzi, i o danima koji su donosili
sreću i ţal. Poslanikova, s.a.v.s., muška djeca, kao što je poznato, nisu dugo
ţivjela, i El-Kasim i Abdullah i Ibrahim preselili su na ahiret još kao djeca. A
kod muškaraca djeca imaju posebno mjesto, naročito muška, zbog onoga što
se nada da će učiniti kao nasljednici porodice i nosioci porijekla. Zato su
mekkanski mušrici koristili ovu činjenicu da bi na neki način sputali i
obezvrijedili Vjerovjesnika, s.a.v.s. Tako je jedan od mušrika počeo širiti
priču: ”Neće od Muhammeda ostati nikakav spomena, njemu muška djeca ne
ostaju u ţivotu,”

ali Allah, dţ.š., na ovo objavi: ”Onaj koji tebe mrzi –

sigurno će on bez spomena ostati.”

Prošle su godine nakon što su mu preselila prva dva sina, kada mu
Marija el-Kibtijje rodi sina kojeg nazva Ibrahim. I sav sretan i razdragan
govorio je ashabima: ”Noćas mi se rodi sin, pa sam ga nazvao Ibrahim, po
mome ocu.”

1 El-Mu'dţemul-kebir, 3/94, Tarihu Ibn Asakir, 14/256. Predanje je prekinuto, ali je moguće,
jer tako se prenosilo u porodici, pošto su svi prenosioci predanja iz Husejnove porodice.
2 El-Isabe, 2/547. U jednom od rukopisa istog djela stoji još: Hasan se rodio u ramazanu, a
Husejn u šabanu, pa je moguće da je roĎen nakon devet mjeseci, ali da se nije očistila od
postporoĎajnog (nifas) perioda nego tek nakon dva mjeseca.
3 Ovo je rekao El-A's ibn Vail es-Sehmi, a on bi još kada bi se spomeni Poslanik, s.a.v.s., u
njegovom prisustvu reci: ”ProĎite ga se, on će bez spomena ostati, nema niko da ga naslijedi,
a kad umre neće ga više niko spominjati i bit ćete rahat od njega.”
4 El-Kevser, 3. Vidjeti: Ensabul-ešraf, 1/62, Siretu Ibn Hišam, 1/265, s drugim tekstom.
5 Muslim, poglavlje: Vrijednosti – Samilost Poslanika, s.a.v.s., prema djeci i porodici,
njegova skromnost – vrijednosti navedenog (2315).

Vjerovatno se ponadao da će mu ovaj sinčić produţiti porijeklo, da
će poroditi djecu, kao što je i njegov praotac Ibrahim, a.s., imao potomke sve
do samog Poslanika, s.a.v.s. Ali nije dugo prošlo, a pred Poslanikom, s.a.v.s.,
je ispustio dušu, dok ga je gledao očima punim suza, pun samilosti i tuge za
njim. Enes ibn Malik, r.a., o tome kazuje: ”Ušli smo sa Allahovim
Poslanikom, s.a.s.v., kod Ebu Sejfa el-Kijena čija je ţena dojila Ibrahima, pa
Allahov Poslanik, s.a.v.s., uze ljubiti sina, grleći ga i na grudi prislanjajući.
Kada smo poslije drugi put otišli, Ibrahim je ispuštao dušu, pa oči Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., zasuziše. Abdurrahman ibn A'uf, r.a., mu tada reče:
”Allahov Poslaniče, zar ti (plačeš)?!” A Poslanik mu odvrati: ”O sine A'ufov,
to je samilost.” I kada mu opet suze kliznuše, reče: ”Zaista, oči zasuze, a srce
ţal obuzme, ali ne govorimo osim ono čime je zadovoljan naš Gospodar... Mi
smo stvarno zbog rastanka s tobom Ibrahime tuţni!”
1

Takav je bio Poslanik, s.a.v.s., kao otac kojeg je raţalostio odlazak
njegova sina, milostiv i saosjećajan, pun blagosti. Svoje unuke Hasana i
Husejna, sinove Fatimine, volio je i pazio odnoseći se prema njima kao
najbolji otac. Imam Buhari biljeţi sa svojim lancem prenosilaca, da je Ibn Ebi
Nuajm rekao: ”Bio sam svjedok kada je Ibn Omera neki čovjek upitao o
(propisu) krvi komarca, a Ibn Omer će mu: ’Odakle si ti?’ Ovaj odgovori da
je od stanovnika Iraka, a Ibn Omer reče: ’Pogladaj ovoga, pita me o krvi
komarca, a ubiše Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., unuka. A čuo sam
Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je rekao: ’Njih dvojica (Hasan i Husejn) su moja
dva bosiljka na dunjaluku.’”2
Hafiz Ibn Hadţer je naveo sljedeći komentar na ovaj hadis:
”Uporedio ih je sa bosiljkom jer se dijete ljubi i miriše i na grudi primiče... ”
Tirmizi opet biljeţi hadis u kojem Enes, r.a., kaţe: ”Vjerovjesnik, s.a.v.s., bi
zovni Hasana i Husejna, pa bi ih prislanjajući sebi na grudi grlio i ljubio.”
3
Allahov Poslanik, s.a.v.s., ih je istinski volio, govoreći da onaj ko
njih voli, voli i njega, a onaj ko njih mrzi, mrzi i njega. Imam Ahmed sa
svojim lancem prenosilaca biljeţi hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko njih voli, voli i mene, a ko njih mrzi,
mrzi i mene – Hasana i Husejna.”
4

1 Buhari, poglavlje: Dţenaza – Poslanikove riječi: Mi smo za tobom tuţni, (1241).
2 Buhari, poglavlje: Edeb – Samilost prema djeci, ljubljenje i grljenje djece (5994), u
poglavlju: Vrijednosti (3753).
3 Fethlu-Bari, 7/469. Tu je Ibn Hadţer naveo i hadis koji Tirmizi biljeţi sa svojim lancem
prenosilaca, od Jusufa ibn Ibrahima, da je čuo Enesa kako kaţe: ”Upitali su Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., ko mu je iz njegove porodice najdraţi, pa je odgovorio: ’Hasan i Husejn.’
I često bi reci Fatimi: ’Pozovim mi moje sinčiće,’ pa bih grlio i ljubio.” Biljeţi Tirmizi,
poglavlje: Vrijednosti (3772). Šejh Albani ga ocijenio slabim u Daifu Et-Tirmizi (3772).
4 El-Musned (7863). Šejh Arnaut navodi da je lanac čvrst i prenosioci pouzdani, i svi su od
onih od kojih su biljeţili Buhari i Muslim.

U jednom drugom predanju stoji da je Ebu Hurejre, r.a, rekao:
”Jednom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izašao, a s njim i Hasan i Husejn, jedan
na jednom ramenu, a drugi na drugom, a on sad ljubi jednog, sad drugog, sve
dok nije stigao do nas. Tada mu neki čovjek reče: ’Allahov Poslaniče, ti ih
istinski voliš!’ A Poslanik će njemu: ’Ko njih voli, voli i mene, a ko njih
mrzi, mrzi i mene.’”1
Hasan i Husejn nisu Poslaniku, s.a.v.s., bili samo unuci koje djed
glada milostivim očima i s ljubavlju i njeţnošću, nego su mu oni bili poput
sinova. Kada su se rodili, sedmicu dana poslije, Poslanik, s.a.v.s., im je
nadjenuo ime, i dao je da se zakolju po dvije ovce2

, kao akika za svakog

ponaosob, te da im se obriju glave.
Nesai biljeţi od Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: ”Allahov Poslanik,
s.a.v.s., zaklao je kao akiku za Hasana i Husejna po dvije ovce.”

Ibn Hiban biljeţi hadis koje se prenosi od majke vjernika Aiše, r.a.,
da je kazala: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zaklao akiku za Hasana i Husejna
sedmi dan po njihovom roĎenju, nadijenuo im je ime i dao da im se ukloni sa
glave4
sve što smeta.”

Vjerovjesnik, s.a.v.s., preuzeo je inače očevu obavezu da prinese
akiku za svoju novoroĎenčad, tako da je samo potvrdio svoje osjećaje ljubavi
prema njima, a i poslije ih je često oslovljavao kao svoju roĎenu djecu6
.

Ibid ( 9671). Šejh Arnaut kaţe da je hadis dobar, mada ima slab lanac prenosilaca zbog
Abdurrahmana ibn Mesuda koji nije poznat, ali prethodni hadis potvrĎuje predanje, Allah
opet zna.
2 U hadisu koji prenosi Ibn Abbas, r.a., u lancu u kojem Ejub prenosi od Ikrime, navodi se:
”po jednu ovcu,” a u drugom predanju koje prenosi Katade stoji: ”po dvije ovce”. Šejh
Albani navodi (u djelu Irvaul-galil, 4/379) da su oba predanja sa tačnim lancima prenosilaca
od kojih prenose Buhari i Muslim. On navodi da je vidljiva razlika u značenju, da je
prinesena po jedna ovca za svakog, a u drugom predanju, da je prineseno po dvije ovce za
svakog. MeĎutim, daje prednost drugom predanju, da su pinesene po dvije ovce, iz dva
razloga. Prvi je činjenica da drugo predanje spominje veći broj ili količinu, a spominjenje
viška, tj. nečeg brojnijeg ili veće količine u odnosu na drugo predanje u kojem se spominje
manja količina ili broj, ako je preneseno od strane pouzdanog prenosioca, prihvata se. Drugi
razlog je što postoje drugi hadisi koji govore da se za muško novoroĎenče kolje po dvije
ovce.
3
Sunenu En-Nesai (4531), sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.
4 Tj. da uklonu kosu brijenjem glave.
5
Sahihu Ibn Hiban (5311), Hakim, 4/237, Ebu Ja'la (4521), Abdurrezak, (7963), Ibn Sa'd,
1/236 (164). Šejh Arnaut ga ocijenio dobrim, a Husejn Selim Esed vjerodostojnim.

IzmeĎu ostalih hadis koji prenosi Ebu Bekr, r.a., a biljeţi Buhari u Sahihu, da je jedan dan
Allahov Poslanik, s.a.v.s., iznio Hasana pa se s njim popeo na minber, te rekao: ”Ovaj moj
sin je prvak, a Allah će preko njega pomiriti dvije skupine muslimana.” TakoĎer, hadis koji
prenosi Ebu Lejla, r.a., a biljeţi imam Ahmed u Musnedu, u kojem je rekao: ”Bio sam kod
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a na njegovim grudima (ili stomaku) Hasan (ili Husejn), pa
vidjeh ga kako mokri. Mi mu priĎosmo, a Poslanik, s.a.v.s., reče: ’Ostavite mi sina, ne
prekidajte ga dok ne završi sa mokrenjem, a poslije očistite vodom.’ Potom je ustao i otišao u

-

Ustvari, mnogi očevi se ne ponašaju ni blizu ovako odgovorno i s
milošću i ljubavi kokvu je Poslanik, s.a.v.s., iskazivao prema svojim
unucima. TakoĎer, on se brinuo i poduzimao je sve preventivne mjere da ih
ne zadesi kakvo zlo i nedaća. Tako imam Buhari biljeţi sa lancem
prenosilaca koji seţe do Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: ”Allahov Poslanik,
s.a.v.s., često je Allahu utjecao Hasana i Husejna, govoreći: ’I vaš je praotac
sa ovom dovom utjecao Ismaila i Ishaka, utječem vas Allahovim savršenim
riječima od svakog šejtana i zlokobnika1

, i od svakog oka urokljivoga
2
.’”3
Moţda će najbolje oslikati veličanstven očinski odnos Poslanika,
s.a.v.s., kada je sa minbera drţao hutbu, ispunjavajući obavezu poslanice i
poziva u vjeru, podsticao vjernike na bogobojaznost i dobročinstvo, ali kada
je ugledao svoja dva unuka kako tek prohodavaju, malo idu pa padnu, sišao je
sa minbera te ih uzeo u naručje i s njima se ponovo popeo na minber. Ebu
Davud je zabiljeţio predanje sa lancem prenosilaca koji seţe do Burejde, r.a.,
da je rekao: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je jednom drţao hutbu, kad
doĎoše Hasan i Husejn, r.a., u crvenim košuljama, hodali su posrćući, a
Poslanik, s.a.v.s., siĎe i uze ih, pa se s njima pope na minber, te reče: ’Istinu
je rekao Allah: ’Imanja vaša i djeca vaša samo su iskušenje,’

vidjeh ovu

dvojicu, pa se nisam mogao strpiti.’ Potom je nastavio s hutbom.”
5

Slično prenosi i Ebu Lejla, r.a., koji kazuje: ”Bio sam kod Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., a na njegovim grudima (ili stomaku) Hasan (ili Husejn),
pa vidjeh ga kako mokri bez prekidanja. Mi mu priĎošmo, a Poslanik, s.a.v.s.,
reče: ’Ostavite mi sina, ne prekidajte ga dok ne završi s mokrenjem, a poslije
očistite vodom.’ Potom je ustao i otišao u sobu gdje su se ostavljale hurme
koje su se dijelile kao sadaka, a za njim doĎe i dječak pa uze jednu hurmu u
usta, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je izvadi iz usta i reče: ’Nama sadaka
nije dozvoljena.’”6

 Odlična knjiga o biografiji šehida Husejna sina Alijina, radijellahu anhuma.