Hvala neka je Allahu Gospodaru svjetova, mir i spas na Njegovog poslanika
Muhameda, salallahu alejhi ve selem, na njegovu porodicu u cestite ashabe.
Islam je da srcem, jezikom i djelima ocitujes da nema boga sem Allaha i da je
Muhamed, salallahu alejhi ve selem, Njegov poslanik. On obuhvata vjerovanje i sest
imanskih ruknova (stubova), te dosljedno izvrsavanje pet islamskih ruknova i cinjenje
dobrocinstva. To je posljednja vjera koju je Uzviseni Allah objavio Svome
posljednjem poslaniku Muhamedu ibn Abdullahu, salallahu alejhi ve selem, da bude
jedina ispravna i prihvacena vjera kod Njega, Uzvisenog. Allah Sveznajuci je tu vjeru
ucinio lahkom i jednostavnom bez poteskoca i bez opterecenja njenih sljedbenika
onim sto nisu u mogucnosti.
Glavna odrednica i osnov ove vjere je tevhid (monoteizam), njena parola je iskrenost,
njena teznja pravednost, njena opstojnost istina, njen duh solidarnost..
Zasnovana na ovakvim osnovama ona je sistem koji ljude upucuje ka svemu sto je za
njih korisno na ovom i na onom svijetu i upozorava ih na sve ono sto je stetno po
njihovu vjeru i zivot na oba svijeta.
Covjecanstvo u ovoj vjeri nalazi istinsko jedinstvo i prevazilazenje nesloge cime sebe
izbavlja iz mraka zla na put istine i spasa. Svo savrsenstvo se ogleda u savrsenstvu
ove vjere; ona nas, pocevsi od njenog ucenja o ispravnom vjerovanju, preko dobrih
dijela, casnog morala do visokih manira ponasanja na koje nas podstice, ne uci osim
dobru i pravednosti.
Misija islama ja da ostvari sljedece ciljeve:
1) Davanje prilike ljudima da spoznaju svoga Gospodara i Stvoritelja
kroz Njegova lijepa imena i svojstva koja posjeduje samo On UzviSeni
i u kojima Mu niko nije slican, te kroz Njegova mudra djela u kojima
Mu niko nije ravan i pravima koja ni skim ne dijeli.
2) Pozivanje ljudi u obozavanje samo jednog Boga, Allaha, koji nema
sudruga i to primjenom Njegovog vjerozakona kojeg je definisao u
Svojoj knjizi i sunnetu Njegovog poslanika, salallahu alejhi ve selem,
bilo da se radi o naredenjima ili zabranama u kojima se , bez sumnje,
krije covjekova sreca na oba svijeta.
3) Podsjecanje ljudi na ono sto ih ocekuje nakon smrti; na to sta ce
dozivjeti u svome kaburu i na dan kada budu prozivljeni, kada im bude

sudeno i kada budu u Dzennet ili Dzehennem uvodeni shodno svojim
dobrim, odnosno losim djelima.
Glavne postavke islama mozemo izloziti u nekoliko sljedecih tacaka:
PRVO: Islamski ruknovi (stubovi)
Prvi stub (rukn): Vjerovanje u Allaha
A sadrzi sljedec stvari:
a) vjerovanje u Allahov rububijjet, tj. u to da je On Gospodar, Stvoritelj,
Vladar i Onj koji upravlja svim pitanjima Njegovih stvorenja.
b) Vjerovanje u Njegov uluhijjet, tj. u to da samo On istinski zasluzuje da
bude obozavan i da je svako bozanstvo mimo Njega lazno.
c) Vjerovanje u Njegova imena (esma) i svojstva (sifat), tj da On
Uzviseni ima lijepa imena i uzvisena svojstva u koja treba vjerovati u
svijetlu ucenja Kur’ana i sunneta.
Drugi stub (rukn): Vjerovanje u meleke
Meleki su casna stvorenja koja je Allah stvorio da bi mu bili pokorni i da bi
izvrsavail odredene duznosti kojima ih je zaduzio. Tako je, na primjer, Dzibril
zaduzen za dostavljanje objave od Uvisenog Allaha onome koga On izabere za
svoga vjerovjesnika ili poslanika, Mikail je zaduzen za kisu i biljke, Israfil za
puhanje u rog na dan prozivljenja, a Melek smrti za uzimanje dusa u casu
smrtnom.
Treci stub (rukn): Vjrovanje u knjige
Uzviseni Allah je svojim poslnicima slao knjige u kojima je bila uputa, spas i
svako dobro. Od velikog broja tih knjiga nama su danas poznate:
a) Tevrat (hb. Tora), a to je knjiga koju je Sveznajuci Allah objavio
svome poslaniku Musau, as. Tevrat je najcjenjenija knjiga kod sinova
Israilovih.
b) Indzil (Evandelje) koji je Allah objavio Svome poslaniku Isau, as.
c) Zebur kojeg je Svemoguci objavio Davudu, as.
d) Suhuf Ibrahim (Ibrahimove stranice) koje su date Ibrahimu, as.
e) Kur’an Casni kojeg je Allah, dzele s’enuhu, obajvio Svome
posljednjem poslaniku Muhamedu, salallahu alejhi ve selem.
Objavljivanjem Kur’ana derogirane su sve prijasnje knjige. Uzviseni
Allah se obavezao da ce Kur’an cuvati neiskrivljenim kako bi on ostao
uputa i dokaz protiv svih ljdi sve do Sudnjega dana.
Cetvrti stub: Vjerovanje u poslanike
Uzviseni Allah je Svojim stvorenjima slao poslanike. Prvi poslanike je bio Nuh,
as., a posljednji Muhamed, salallahu alejhi ve selem. Svi poslanici bez izuzetka su
bili ljudi (to se odnosi i na Isaa, as., kao i na Uzejra, as.) i nisu imali nikave

bozanske osobine. Oni su samo Allahovi robovi koje je on pocastio misijom
poslanstva. Allah je slanje poslanika zapecatio slanjem posljednjeg od njih,
Muhameda, salallahu alejhi ve selem, te nakon njega nema drugog vjerovjesnika
niti poslanika.
Peti stub: Vjerovanje u Sudnji dan
Sudnji dan je dan u kome ce Allah Svemoguci skupiti ljude, nakon sto ih iz
njihovih mezara prozivi, da zive u kuci vjecitog uzivanja ili kuci vjecite patnje.
Vjerovanje u Sudnji dan podrazumjeva vjerovanje u sve ono sto ce nastupa poslje
smrti; b

 Glavna odrednica i osnov ove vjere je tevhid monoteizam , njena parola je iskrenost, njena težnja pravednost, njena opstojnost istina, njen duh solidarnost..
 Zasnovana na ovakvim osnovama ona je sistem koji ljude upućuje ka svemu sto je za njih korisno na ovom i na onom svijetu i upozorava ih na sve ono što je štetno po njihovu vjeru i život na oba svijeta.
 Čovječanstvo u ovoj vjeri nalazi istinsko jedinstvo i prevazilaženje nesloge čime sebe izbavlja iz mraka zla na put istine i spasa. Svo savršenstvo se ogleda u savršenstvu ove vjere ona nas, počevši od njenog učenja o ispravnom vjerovanju, preko dobrih dijela, časnog morala do visokih manira ponašanja na koje nas podstiče, ne uči osim dobru i pravednosti.